LYRIC

Ukrade mi juce neka tudja ruka

zadnje kapi mora iz usahlih vena

i umuknu zvono crkve mojih htjenja

a razbi se okno nebeskoga luka

Ostah sam na kisi k’o od Boga proklet

drzeci u ruci sest drhtavih zica

gledajuc’ na stabla opustjelog parka

i na njima jata pokisnulih ptica

Osjecam u sebi k’o po nekom smecu

tumara i njuska jedno gladno pseto

omorina neka, neki vjetri juzni

mirisljave kise i bolesno ljeto

Al’ u meni samo moja sudba tasta

i prosuti melem zivotnoga saca

sav sam kao neka pokradena basta

iz koje se lopov praznih ruku vraca

Jer, sta ce kome ovaj otrov sto ga sisem

ili pregrst bolnih sjecanja i sijena

sta ce kome ova pjesma sto je pisem

ili pisma sto ih salje jedna zena

Al’ ne treba ni meni to sto drugi istu

ja nijesam sanjar onda kad se strada

naviklo se tijelo k’o strasilo u zitu

na ovu hladnu ljetnju kisu koja pada

Added by

user

SHARE

Comments are off this post

ADVERTISEMENT